Ako me nosis na dusiKo fina prasina u oku
Sitan kamen na dnu cipele
Ko fitilj zarobljen u vosku
Mislim na tebe
Da mogu smrvio bih kamen
I svu bi tugu oci same isprale
A niti vezane za plamen
Moraju da sagore
Cinim Pravu StvarMožda dogodi se èudo
I onda uspijem prešutjeti
Teške rijeèi i sve grubo
Sve što ljudi govore kad se više ne vole
Možda se jednom rodi nada
I onda uspijem ti priznati
Da si najbolja do sada
LibarU libar svojih dugova
Upii mene
Jer odavno te kupujem
S onim to si htjela èut'
Lipa mojaLipa moja nacelo me vrime
kao mladu lozu u poju
a na škure zakucale zime
pa se moja mladost ruga
ovim neverama s juga
ca nam prite...
Lipa moja najlipša od sviju
ponudi mi jubav prid zoru
ovo mi je skolaOvo mi je skola
Ovo mi je škola
I drugi puta ću pametnije
Jer fališ mi do bola
I znam da bit će još i bolnije
Jer svaka ljubav nova
Ruši vjeru u tebe
Posoljeni zrak i razlivena tintaPonekad sam pjan, do uha nasmijan
i dusa mi je otvorena knjiga
moje nebo je posoljeni zrak, a moje more razlivena tinta
kome biti zahvalan, zivote moj
Krenem obalom koju dobro znam
samo dva minuta pjesice do luke
gdje se djeca igraju, pred nama skrivaju
Vesla na vodiOvo nije više tvoja briga
tvoja vesla su na vodi,
I kuća ti je puna svitla,
puna ljudi koje voliš
Jer i kad ti nebo dusu cilja pa
te svome krilu vuče,
ja sakrivam te iza stiha,
Zivot me umorioNa meni je red da se dignem u pet
I u redu za crni kruh da čekam svitanje.
Na tebi je red za riječ ili dvije
Da ih pokloniš meni umjesto utjehe.
Život me umorio, a moje svjetlo nosiš ti.
Za što bih se borio sam bez tvoje ljubavi?
Život me umorio, a moje svjetlo nosiš ti
Zlatne GodineNoc bez zvijezda, gradovi bez imena
i moja sjecanja
tragovi kocenja na cestama
sto vode do neba
A bio sam na kraju svijeta sam
bez tebe korak do dna
sam protiv svih na kraju vremena